Promjene u uvjetima dna ribnjaka tijekom faza akvakulture

Promjene u uvjetima dna ribnjaka tijekom faza akvakulture

Poznato je da je kontrola kvaliteta vode ključna u akvakulturi, a kvalitet vode je usko povezan sa stanjem dna ribnjaka. Dobar kvalitet dna ribnjaka olakšava razvoj akvakulture. Ovaj članak će se fokusirati na promjene stanja dna ribnjaka u različitim fazama procesa akvakulture i odgovarajuće mjere.

Tokom procesa akvakulture, dno ribnjaka obično prolazi kroz četiri promjene: organizaciju, redukciju, toksičnost i acidifikaciju.

Rana faza akvakulture—organizacija

U ranim fazama akvakulture, kako se hranjenje povećava, akumulacija ostataka, preostale hrane i izmeta na dnu ribnjaka dovodi do postepenog nakupljanja organske tvari, procesa poznatog kao organizacija. U ovoj fazi, nivoi kiseonika su relativno dovoljni. Glavni cilj je razgraditi mulj i izmet na dnu ribnjaka, pretvarajući ih u anorganske soli i hranjive tvari kako bi se potaknuo rast algi i povećao otopljeni kisik u vodi. Mikrobni sojevi se mogu koristiti da pomognu u razgradnji mulja i izmeta.

Srednja faza akvakulture—smanjenje

Kako akvakultura napreduje, posebno tokom perioda vrhunca hranjenja vodenih životinja, količina hrane se nastavlja povećavati, što rezultira postupnim nakupljanjem organske tvari u ribnjaku koja premašuje kapacitet samopročišćavanja vodenog tijela. Velika količina organskog otpada podliježe anaerobnoj razgradnji na dnu, što dovodi do crne i smrdljive vode i ulazi u fazu redukcije u kojoj voda postepeno postaje iscrpljena kisikom. Na primjer, sulfat se pretvara u vodonik sulfid, a amonijačni dušik pretvara u nitrit. Rezultat smanjenja je značajno smanjenje kisika na dnu ribnjaka, što dovodi do hipoksije ribnjaka. U ovoj fazi preporučuje se korištenje oksidirajućih sredstava za modifikaciju dna, kao što su jedinjenje kalijevog monopersulfata i natrijum perkarbonata. Ova oksidirajuća sredstva mogu oksidirati mulj s dna ribnjaka, smanjiti potrošnju kisika i poboljšati oksidacijski potencijal kako bi se uklonili problemi crne boje i mirisa.

Kasna srednja faza akvakulture—toksikacija

U kasnoj srednjoj fazi, ribnjak stvara značajnu količinu toksičnih tvari, uključujući sumporovodik, amonijačni dušik, nitrit i metan. Posebno sumporovodik i nitrit mogu uzrokovati respiratorne poteškoće ili čak gušenje kod riba, škampa i rakova. Stoga, kada su razine nitrita i amonijačnog dušika povišene, preporučljivo je koristiti sredstva za detoksikaciju za neutralizaciju ovih toksičnih tvari.

Kasna faza akvakulture — zakiseljavanje

U kasnoj fazi akvakulture, dno ribnjaka postaje kiselo zbog anaerobne fermentacije velikih količina organske tvari, što rezultira sniženjem pH i povećanom toksičnošću sumporovodika. U ovoj fazi, vapno se može nanositi na područja s najviše nakupljenog mulja kako bi se neutralizirala kiselost dna ribnjaka, povećao pH i smanjila toksičnost sumporovodika.