Promjene u uvjetima dna ribnjaka kroz faze akvakulture

Promjene u uvjetima dna ribnjaka kroz faze akvakulture

Poznato je da je kontrola kvalitete vode ključna u akvakulturi, a kvaliteta vode usko je povezana sa stanjem dna ribnjaka. Dobra kvaliteta dna ribnjaka olakšava razvoj akvakulture. Ovaj će se članak usredotočiti na promjene uvjeta na dnu ribnjaka u različitim fazama procesa akvakulture i odgovarajuće mjere.

Tijekom procesa akvakulture, dno ribnjaka obično prolazi kroz četiri promjene: organizaciju, redukciju, toksifikaciju i zakiseljavanje.

Rana faza akvakulture—organizacija

U ranim fazama akvakulture, kako se hranjenje povećava, nakupljanje krhotina, ostataka hrane i izmeta na dnu ribnjaka dovodi do postupnog nakupljanja organske tvari, procesa poznatog kao organizacija. U ovoj fazi, razine kisika su relativno dovoljne. Glavni cilj je razgraditi mulj i izmet na dnu ribnjaka, pretvarajući ih u anorganske soli i hranjive tvari za poticanje rasta algi i povećanje otopljenog kisika u vodi. Sojevi mikroba mogu se koristiti za pomoć u razgradnji mulja i izmeta.

Srednja faza akvakulture—smanjenje

Kako akvakultura napreduje, posebno tijekom razdoblja vrhunca hranjenja vodenih životinja, količina hrane se nastavlja povećavati, što rezultira postupnim nakupljanjem organske tvari u ribnjaku koja premašuje kapacitet samopročišćavanja vodenog tijela. Velika količina organskog otpada podvrgava se anaerobnoj razgradnji na dnu, što dovodi do crne i smrdljive vode, te ulazi u fazu redukcije u kojoj voda postupno postaje osiromašena kisikom. Na primjer, sulfat se pretvara u vodikov sulfid, a amonijačni dušik se pretvara u nitrit. Rezultat smanjenja je značajan gubitak kisika na dnu ribnjaka, što dovodi do hipoksije ribnjaka. U ovoj fazi preporuča se koristiti oksidirajuća sredstva za modifikaciju dna, kao što su kalijev monopersulfat i natrijev perkarbonat. Ovi oksidacijski agensi mogu oksidirati mulj s dna ribnjaka, smanjiti potrošnju kisika i poboljšati oksidacijski potencijal kako bi se uklonili problemi crnila i mirisa.

Kasni srednji stadij akvakulture—toksifikacija

U kasnoj srednjoj fazi, jezero stvara značajnu količinu otrovnih tvari, uključujući vodikov sulfid, amonijačni dušik, nitrit i metan. Osobito sumporovodik i nitrit mogu uzrokovati respiratorne poteškoće ili čak gušenje kod riba, škampi i rakova. Stoga, kada su razine nitrita i dušika u amonijaku povišene, preporučljivo je koristiti sredstva za detoksikaciju za neutralizaciju ovih otrovnih tvari.

Kasna faza akvakulture—Acidifikacija

U kasnoj fazi akvakulture, dno ribnjaka postaje kiselo zbog anaerobne fermentacije velikih količina organske tvari, što rezultira sniženim pH i povećanom toksičnošću sumporovodika. U ovoj fazi, vapno se može nanijeti na područja s najviše nakupljenog mulja kako bi se neutralizirala kiselost dna ribnjaka, podigao pH i smanjila toksičnost sumporovodika.